Da li su AAA igre postale previše sigurne i predvidljive?
1. oktobar 2026.
Marko Ilić 0 komentara
Problem nije u tome što AAA igre izgledaju loše
Današnje AAA igre mogu da ponude neverovatnu grafiku, ogromne svetove, vrhunsku animaciju i produkciju koja je pre samo nekoliko godina delovala nemoguće. Problem je što tehnički napredak ne znači automatski i nove ideje.
Tu raspravu je nedavno ponovo otvorio Bruce Straley, bivši direktor The Last of Us i Uncharted 4. U razgovoru za Edge rekao je da su mu iskustva koja AAA igre nude postala „dosadna“, uz tvrdnju da u tom prostoru ima sve manje mesta za sveže i inovativne ideje.
Što je igra skuplja, teže je rizikovati
Kada projekat uključuje stotine ljudi i godine razvoja, potpuno je razumljivo zašto izdavači žele nešto što već ima dokazanu publiku. Poznat serijal, poznati gameplay sistemi i prepoznatljivo ime predstavljaju sigurniju osnovu nego potpuno nova ideja.
Tu nastaje problem. Ako velika igra mora da privuče što širu publiku, prostor za eksperimentisanje postaje manji. Rezultat često nisu loše igre, već igre koje vrlo brzo deluju poznato: otvoren svet, mapa puna aktivnosti, skill tree, crafting, oprema različitih nivoa i sistemi koje smo već mnogo puta videli.
Straley je kasnije pojasnio da njegova kritika nije bila usmerena na programere pojedinačnih igara, već upravo na širi sistem i odluke koje utiču na to koliko rizika veliki projekti mogu da preuzmu.
Poznata formula nije automatski loša
Sa druge strane, inovacija sama po sebi ne čini igru dobrom. Ako neka formula funkcioniše, nema razloga da svaki nastavak potpuno odbaci ono zbog čega je serijal postao popularan.
Igrači često upravo žele nastavak mehanika koje vole, samo sa boljim borbenim sistemom, većim svetom, zanimljivijom pričom ili više sadržaja. Promena samo zarad promene može da bude jednako problematična kao i potpuno odsustvo novih ideja.
Zato pravo pitanje možda nije da li se poznate formule ponavljaju, već koliko ih nova igra razvija.
Indie i AA igre mogu lakše da budu čudne
Manji projekti često nemaju obavezu da privuku desetine miliona igrača. Zbog toga mogu lakše da eksperimentišu sa neobičnim gameplay sistemima, umetničkim stilom ili pričama koje možda nikada ne bi dobile ogroman AAA budžet.
Zanimljivo je da je i sam Straley nakon odlaska iz Naughty Doga osnovao Wildflower Interactive, znatno manji studio. Njihova prva igra, Coven of the Chicken Foot, namerno ide u drugačijem smeru od velikih filmskih akcijskih igara na kojima je ranije radio.
To ne znači da su indie igre automatski kreativnije ili bolje. Samo imaju drugačiju vrstu pritiska i često više prostora da probaju nešto što možda neće odgovarati svima.
Možda nam zapravo nedostaje iznenađenje
Veliki broj današnjih AAA igara i dalje može da pruži desetine sati kvalitetne zabave. Ali možda razlog zbog kog pojedine igre deluju manje uzbudljivo nije njihov kvalitet, već činjenica da unapred znamo šta možemo da očekujemo.
Kada novi naslov prvi put pokaže gameplay, često već možemo da pretpostavimo kako će izgledati istraživanje sveta, napredovanje lika ili struktura misija. Sve može da bude izuzetno dobro napravljeno, ali osećaj da vidimo nešto potpuno novo postaje ređi.
I upravo tu Straleyeva kritika ima zanimljivu poentu: grafički spektakl i ogromna produkcija nisu zamena za novu ideju.
Da li AAA igre zaista moraju stalno da izmišljaju nešto novo?
Verovatno ne. Nekada želimo novu ideju, a nekada samo želimo još jednu odličnu igru u serijalu koji već volimo.
Problem nastaje tek ako najveći deo industrije počne da prati iste trendove zato što su bezbedniji. AAA igre imaju resurse da naprave iskustva koja manji studiji jednostavno ne mogu, ali upravo zbog veličine tih projekata eksperiment može da postane veliki poslovni rizik.
Možda budućnost zato nije u tome da AAA igre nestanu ili potpuno promene način na koji se prave, već da između ogromnih blockbustera ostane dovoljno prostora za manje i neobičnije projekte.